Kratka povijest blockchain tehnologije, kao osnove za nastanak prve „kriptovalute“

bitcoin

Što je bilo prvo, kokoš ili jaje ??

Krenimo u vrlo mladu povijest „bitcoin-a“ i „blockchain-a“ kroz gornje pitanje…..

Već negdje u „dalekim“ osamdesetim godinama prošlog stoljeća su nastale prve ideje  oko nekakvog „digitalnog novca“. Za one mlađahne među mogućim čitateljima, su te osamdesete bile pred 100 godina… Dok za one mojih godina, je to kao da je jučer bilo….
Ali kako god.
Eto u tom razdoblju se počelo razmišljati o nekakvoj novčanoj jedinici, koja ljudima širom svijeta može koristiti kao utočište pred raznim manipulativnim strukturama raznih nacionalnih moćnika, koji žele držati pod kontrolom razmjenu vrijednosti među ljudima. Čak što više, vršiti utjecaj na samu vrijednost novca u korist pojedinaca ili skupina.

(Vidi –
– kako se odvijalo namještanje „gold-fixing-a“ (manipulacije oko cijene zlata, između ostalog od strane „velikana“ poput „Barclays“ ili „Deutsche Bank“ u Londonu) do pred malo, povodom kojeg se do danas vode sudski procesi protiv nekoliko velikih financijskih institucija i „njihovih djelatnika“,
– ali i super primjer jednostrane i silovite manipulacije novcem putem „dekreta“. „Executive Order 6102″ od 5. svibnja 1933. kada je Franklin D. Roosevelt zabranio privatni posjed zlata, uz naredbu, da se isto MORA prodati nacionalnoj banci po fiksnoj cijeni, dok je tu cijenu ujedno postavio na natprosječno visoku razinu u dolarima i time izazvao jednokratni inflatorni skok neviđenih razmjera. Otvorena valutna manipulacija kakva je do tada bila skoro pa neviđena.)

Osim toga, je  kod tvoraca kriptovalute bila i ideja osigurati apsolutnu privatnost učesnika transakcija, kako bi se centralističkim strukturama onemogućilo ograničavanje izvršenja slobodne volje pojedinca.
Dakle, malo anarhistički, ali to je ukratko bilo „sveto trojstvo“  sa svakako pozitivnim predznakom. To su bili glavni ciljevi :
Privatnost,  sloboda pojedinca,  sprječavanje manipulacija.

S time je bila „definirana“ kokoš iz našeg „filozofskog pitanja“. Ali u realnom svijetu i surovoj stvarnosti nije dovoljno samo da se nešto „definira“. Da postoji dobra namjera. To su sve bile samo želje…..
Ipak je nedostajalo „jaje“ koje bi stvarno oživjelo kokoš….

To jaje je ugledalo svjetlo dana doslovno „nedavno“.

U listopadu 2008. je osoba, ili grupa ljudi, pod pseudonimom „Sakoshi Nakamoto“ objavio/la tzv. „white-paper“ kojim je predstavljeno rješenje problema koje je do tada bilo „neriješivo“ i koje je držalo gore navedenu kokoš (kriptovalutu) u sferi mašte i definicije.

(original Sakoshi Nakamoto „white-paper“)

Sakoshi Nakamoto je prvi predstavio elektronički sustav, kojim je bilo moguće riješiti problem zvani „double spending“ i time pokrenuo lavinu događaja…..

No kad spominjem izraz „double spending“, onda to već samo po sebi govori da se radi o nekoj vrsti „novca“….  A uostalom i svi koji su čuli za bitcoin, će odmah reći da se radi nekakvom novcu….
I sam Sakoshi Nakamoto je naslovio svoj white-paper :
„Bitcoin: A Peer-to-Peer Electronic Cash System“

(Nažalost nikako ne mogu naći načina da objasnim ono što smatram apsolutno najvažnijim, a to je definitivno sama platforma – „block-chain“, a da se ne upustim najprije u objašnjenje, za moj pojam nus-proizvoda, kriptovalute….)

Dakle prvo kriptovalute i „bitcoin“.

Vratimo se problemu „double spending-a“. Isti se očitovao u tome, da je trebalo snaći rješenje protiv dvostrukog ili višestrukog trošenje iste „valutne jedinice“ na način da se istovremeno ovjerava više transakcija.
U principu, isto što i neovlašteno štampanje klasičnih novčanih jedinica.
Ili još bolji i daleko lakše razumljiv primjer je onaj, kojeg se dosjetio nemali broj naših „maštovitih“ sugrađana. Oni su prodavali istu nekretninu nekoliko puta, sve dok jedna od tih kupoprodaja nije izašla negdje na vidjelo……
I dok je kod ovih primjera relativno lako ustanoviti da nešto nije u redu (iako je nažalost većina onih koji su tako bili prevareni na kraju ipak ostalo bez svojih novaca), u slučaju kriptovaluta je taj problem bio neizmjerno veći.

Imajući u vidu gore navedeno „sveto trojstvo“, je trebalo pored samog „double spending“ problema i dalje osigurati već postojeću „arhitekturu sustava“, kojom je ranije riješeno pitanja decentralizacije i privatnosti.

Dok kod klasičnih valuta jedna „centralna ustanova“, poput HNB, ECB, FED, ili bilo koje druge centralne banke osigurava novčana sredstva od prijevare i falsificiranja kroz razne „trikove“ prilikom materijalne proizvodnje novčane jedinice, to kod kriptovalute nije moguće.
Ona je jenostavno „nepostojeća“. Tako se i ne može osigurati nekim „fizičkim obilježjem“ da bi se znalo da je „vjerodostojna“.

Nepostojeća ??

Da li je kriptovaluta uopće novac ???

Vjerojatno se sada pokojem čitatelju pojavljuje poveći upitnik iznad glave. Kako nešto može vrijediti preko 7.000 dolara, ako sam napisao da je nepostojeće…. ?

Možda sada idem malo na široko, ali da bi se razumjela opravdanost takve apsurdne situacije, valja razumjeti osnove i temelje svakog sistema zvanog „fiat-money“.

Sav novac koji mi danas poznajemo i svakodnevno koristimo spada u tu kategoriju. Tim izrazom se označava svaka novčana jedinica bez tzv. „intrinsične vrijednosti“. Što znači, da je to svaka novčana jedinica, kojoj „nominalna vrijdenost“ (vrijednost koja piše na njoj) prelazi materijalnu vrijednost od koje je sačinjena.
Jednostavni primjer : Kuna spada u kategoriju „fiat-money“, jer za papirnatu novčanicu na kojoj piše 1.000 kuna, možemo dobiti više roba ili usluga nego što vrijedi taj komad papira na kojem piše taj broj. Za, recimo tri takva papirića, dobijemo primjerice televizor…. Dok se televizor sastoji od raznih materijala i uloženog rada ljudi, čime mu se može definirati određena vrijednost, onim papirićima se ne može pridodati gotovo nikakva. Nasuprot tome stoji, nazovimo, „pravi novac“. Pravi novac bi bio primjerice „gold dollar“, ili da je izmislimo, „zlatna kuna“. Da ta „zlatna kuna“ teži 1 uncu zlata, onda bi njena „intrinsična vrijednost“ bila ravna cijeni jedne unce zlata. I mi bi za tu kunu dobili količinu roba i usluga točno u protuvrijednosti upravo te jedne unce zlata. Ali takav novac ne postoji već desetljećima, da ne ulazim još dublje u financije ili čak još i politiku….
Dakle, „fiat-money“ je osnova našeg svakodnevnog života. Jedina dva faktora koja održavaju takav sustav na životu su:
1. Država, koja putem zakona i represivnog aparata osigurava da se na njenom teritoriju koristi samo jedna određena valuta.
2. I naročito važno, povjerenje građana, da će, ukoliko prime dotičnu valutu kao protuvrijednost za svoj rad ili neko materijalno dobro koje ustupe drugom, na drugom mjestu dobiti istu protuvrijednost za taj novac (ili bar približnu).
Dakle, kod oba faktora intrinsična vrijednost jedinice ne igra nikakvu ulogu za funkcioniranje sustava.

Kod kriptovaluta imamo potpuno istu osnovu. Osim što se one oslanjaju isključivo na drugi faktor. Dakle na povjerenje. Povjerenje, da će, onaj tko zamjeni nacionalnu valutu za kriptovalutu, ili pruži ulsugu za nju, ili svoj rad pa primi zauzvrat kriptovalutu, na drugom mjestu dobiti približno istu protuvrijednost.
Kriptovalute po svojoj definiciji nisu ništa drugo od ovog što poznamo i koristimo svakodnevno, osim što nemaju fizičkih obilježja. Taj nedostatak ih svakako čini dodatno ranjivim. Većina ljudi bi pomislila da su kriptovalute tako naročito podložne napadima „nepoštenih“ osoba….

ALI !!!  Moguće da je teško povjerovati, međutim, u današnje vrijeme je lakše uspješno falsificirati fizički, „stvarni“ novac, nego kompromitirati kriptovalutu !!

Zašto je to tako ćemo vidjeti kasnije detaljno.

Dakle imajmo na umu, da se kriptovaluta po svojoj najosnovnijoj značajci apsolutno ne razlikuje od bilo kojeg drugog novca. Svi podjednako ne vrijede ništa i ovise isključivo o povjerenju onih koji ih primaju. S time na umu, vjerodostojnost kriptovalute ne predstavlja nikakvu osnovu za čuđenje.
Što se tiče njene komparativne „vrijednosti“, u odnosu na druge novčane jedinice, također nema razloga za špekulacije.
Zašto komad papira na kojem piše 10 dolara vrijedi 65 kuna?
Bez da sada počnem razglabati još i o makroekonomskim razlozima, ili idiotskim pojmovima poput „save haven“ i sl. Jednostavno. Zašto bi komad papira na kojem piše 10 dolara vrijedio kao 6 komada papira na kojima piše 10 kuna, kad oba ne vrijede ništa?
U osnovi, zbog gore navedenog povjerenja u njih, i količine dostupnih sredstava u opticaju u odnosu na njihovu potražnju.
Isto je i sa kriptovalutom. Trenutno bitcoin uživa izuzetno veliko povjerenje, a potražnja je daleko veća od ponude na tržištu, i time „cijena“ – (komparativna vrijednost) – raste.
(Zbog takvih okolnosti su i stradali svi naši „frankovci“ kad su dizali kredite u SFR, ali isto zato i raste „vrijednost“ dolara kad god se sprema neka veća kriza u svijetu. Pored toga je kod bitcoina još dodatno i uletila cijela armada špekulanta koja je željom za brzom zaradom dodatno napuhala cijenu, i to astronomski.)

Dakle zbog svega toga je potpuno logično i razumljivo zašto 1 bitcoin može vrijediti 1 USD ili pak 7.000 USD.

Kada šira javnost bude razumjela moja gornja objašnjena, a definitivno hoće, ne zbog toga jer će svi čitati što ja pišem, već zato jer će se naviknuti na postojanje kriptovaluta, onda će stvar tek postati pravo zanimljiva. Međutim, tko do onda postane dio „elite“ će biti na konju. Svima ostalim će biti jako teško uletiti u taj odabrani krug…. (Poprilično isto kao sa prvim bankarima….)

Krenimo sad na to, što navodno čini kriptovalutu ranjivijom od papirnatog novca, ali i ujedno problematičnim za osiguranje povjerenja koje uživa.

U digitalnom svijetu je sve „virtualno“. Dakle sve je de facto „nepostojeće“. Još pogotovo ako uzmemo u obzir onaj jedan „postulat svetog trojstva“ – „privatnost“. Privatnost je samo druga riječ za anonimnost. A ako pored anonimnosti imamo još i decentralizaciju sustava – dakle nikakve centralne institucije koja osigurava transakcije među nepoznatim, kao i fizički nepostojeću valutnu jedinicu, onda to stvarno „može biti problem“…… za povjerenje….. („a pain in the ass“…. bi se reklo…)

Kod „običnog novca“, kojeg svakodnevno koristimo, problema oko anonimnosti među učesnicima transakcija nikad nije bilo, ukoliko je jedinica transakcije na bilo koji način osigurana. Tu nije bitno da li poznajemo osobu kojoj dajemo novac, ili od koje ga primamo.  To je jednostavna transakcija s dvije nepoznanice. U tom slučaju stranke transakcije ne moraju biti međusobno poznate da bi se stvorio odnos povjerenja. Samo povjerenje u pravovaljanost jedinice razmjene predstavlja dovoljnu bazu za povjerenje međusobno nepoznatih subjekata.

No kod kriptovalute je trebalo iznaći rješenje za jednadžbu sa tri nepoznanice! Nitko i ništa u cijelom sustavu nije poznato !!

Nepoznati inicijator transakcije, nepoznata osoba koja prihvaća transakciju, i pored toga jedinica transakcije koja nema s obje strane priznatog medijatora koji garantira valjanost same jedinice !!!!

Ja bi još dan danas rekao, iako sam svjestan rješenja, gledajući takav problem, da ga je nemoguće riješiti…..

No krenimo korak po korak prema jednom od najgenijalnijih izuma današnjice.

To po čemu ljudska vrsta najviše odskače od svih ostalih, je njena sposobnost apstrahiranja. Mi smo u stanju prenijeti određeni problem sa stvarne na nepostojeću razinu, da bi ga tamo riješili nepostojećim „alatima“, i potom rješenje adaptirali ponovno na realnoj razini !!
To je stvarno nešto jedinstveno….. i upravo tako primijenjeno u ovom slučaju….
Da bi riješili praktički nerješiv problem na materijalnoj razini – (dva stvarna, ali međusobno nepoznata učesnika transakcije, virtualna jedinica koja istovremeno označava određenu stvarnu vrijednost u realnom životu) – prenosimo u paketu na virtualnu razinu – na razinu transakcije, koja je u stvari jedina stvarno materijalno nepostojeća stvar, jer obilježava jedino „dobru volju učesnika koji se ne poznaju“.

Dodatni apsurd…. Ako su u stvari svi faktori stvarni, dvije stvarne osobe, postojeća valuta (bitcoin), i volja da se obavi transakcija, zašto je onda cijela situacija virtualna – nepostojeća?
–  Pa zato, jer ako su učesnici transakcije stvarni ali nepoznati, ujedno i jedinica transakcije poznata ali njena vrijednost prilikom razmjene samo „pretpostavljena“, onda je sve skupa potpuno nestvarno, jer :

a – ne postoji nitko odgovoran – pošto su svi nepoznati,    i
b – ne postoji definicija onoga za što bi trebao biti netko odgovoran.

No ljudi, kao i uvijek, ipak žele na bilo koji način stvoriti kvadraturu kruga i povezati sve prednosti nečega, a da ne prihvate sva negativna obilježja koja te prednosti prouzročuju.

Dakle, kako osigurati pravovaljanost pri prijenosu neopipljive jedinice od jednog nepoznatog drugom nepoznatom ????????

Jedino što je u svemu definitivno poznato, je „dobra volja“ dvije strane da odrade određenu transakciju.
I tu se nalazi tzv. „virtualno sidro“, o koje se kači sve ostalo.

TRANSAKCIJA !! Transakcija je magična riječ koja će jednog dana zamijeniti riječ „money“ u pjesmi  :  „Money makes the world go around“. 

Budućnost više ne pripada novcu, već „transakciji“ !!

Kako je navodno rekao Mayer Amschel Rothschild (zvani „the Godfather of the Rothschild Banking Cartel“) 1790. god. pred osnutkom prve banke SAD-a :

„Permit me to issue and control the money of a nation, and I care not who makes its laws!“

To je više od 200 godina bila neoboriva istina. Ali uskoro će biti slijedeće najvažnije :

„Permit me to control the transaction-flow, and I care not who makes the laws !!“

To je elementarna promjena, i zato je strahovito važno razumijeti koji siloviti „side-shift“ se upravo odvija daleko od očiju i razuma običnog naroda !!

No da nastavimo sa osnovama….
Ako se može na neki način definitivno osigurati volja, dviju svima nepoznatih stranka (postulat anonimnosti) da stupe u međusobni poslovni odnos kojeg zajednica u cjelini verificira (poput onog kod primopredaje fizičkog novca) – dakle da definiraju određenu transakciju, bez mogućnosti da se ista izmjeni ili zlonamjerno višestruko izvrši, onda smo riješili prvi dio problema.
To bi bile prve dvije varijable, odnosno dvije od tri nepoznanice. Dok se treća nepoznanica rješava kroz definiciju vrijednost same transakcijske jedinice, koja se zasniva na njenoj međuovisnost sa drugim novčanim jedinicama iz „stvarnog svijeta“ kroz njen tečaj (što već bez problema funkcionira – vidi „vrijednost“ bitcoina u USD iz prethodnog posta – makar bila i suluda…)
Time je riješeno sve unutar jednadžbe sa tri nepoznanice…..
Dodatni problem, kao četvrti jest, da istovremeno treba osigurati, da stranke transakcije nisu u mogućnosti neovlašteno i neograničeno stupiti u posjed jedinice, iako ista nema nikakvog fizičkog obilježja, ili promijeniti uvjete transakcije.

Jasno i jednostavno….. ???  Ili ipak možda nije….. ???

Je. Bez brige…..

Krenimo od drugog djela, koji je ujedno i inicijalna ideja „blockchain-tehnologije“.

Neovlašteno stupanje u posjed transakcijske jedinice je nemoguće, jer ista – kao što sam već višestruko napomenuo – uopće ne postoji !!

Upitnik ????

Kako sam gore rekao ?  –  „…Istovremeno treba osigurati, da stranke transakcije nisu u mogućnosti neovlašteno i neograničeno stupiti u posjed jedinice transakcije“ … iako ista nema nikakvog fizičkog obilježja…..

E pa upravo tako….. Kako je najjednostavnije osigurati protumjere protiv falsficiranja nečeg ?
Naravno tako da se nema što falsificirati !!!!

„Bitcoin“ ili bilo koja druga kripto-valuta nisu „nešto“ – već samo „slijed nečeg“!!!!

Kuna, Euro, Dollar i Bitcoin su podjednako virtualni i bezvrijedni, kako sam ranije objasnio. Važno je jedino povjerenje koje uživaju, a to je sklono čestim promjenama i o njima ovisi koliko „pinki kruha“ ćete u određenom trenutku dobiti za njih……

 

Sada ćemo krenuti u tehničko objašnjenje kriptovaluta

Koga ne zanima previše tehnički dio cijele priče, može slobodno preskočiti slijedeći post pa sačekati četvrti po redu, jer će tek taj otvoriti vrata – dapače veliki portal – budućnosti !!

Pozdrav…..

 

 

Advertisements

Goldgräberstimmung bei Spekulanten – Kryptowährungen und Blockchain

Bitcoin, Ether und andere Kryptowährungen sind “ != “ (not equal) blockchain


Das ist mein erster Beitrag zu diesem absolut faszinierenden Thema. Ein Versuch die Dinge für mich persönlich etwas einzuordnen und nach Möglichkeit ein wenig „die Spreu vom Weizen zu trennen“.

Weiterlesen

Griechenland – Aushungern und Ausbluten

Und es nimmt kein Ende…..

Es ist nun fast 18 Monate vergangen, seit ich folgenden Beitrag veröffentlicht habe :

Tsipras der Vollblutpolitiker

Und ich nehme kein Wort, kein Komma und keinen Punkt davon zurück. Noch mehr, heute finde ich gar, dass ich mich trotz meiner damaligen Enttäuschung und Wut einer ausgesprochen gepflegten Wortwahl bedient habe. In Anbetracht meiner damaligen Gefühlslage, weiß ich nicht ob mir das heute noch genauso gelingen würde…..

Der Anlass, mir meinen eigenen Beitrag nochmals zu Gemüte zu führen, liegt nicht darin das ich ihn vergessen hätte und gerade eben wiederfand – er war mir durchaus ständig im Hinterkopf, sondern anlässlich dieses recht umfangreichen Textes auf Sozialismus.de :

Wann endet die Tyrannei der Memoranden

Weiterlesen

Europa-Referendum über „neue EU“

Frankreich möchte ein europaweites Referendum über eine „neue EU“

Ein wunderbarer Gedanke. Aber leider Jahrzehnte zu spät !!

Der Krug geht solange zum Brunnen bis er bricht. Jetzt hat die Politik so viele Krüge zerbrochen, dass sie versucht sich als Töpfer zu betätigen….  Sie wollen die Scherben aufsammeln und zusammenkleben.

Aber einen zerbrochenen Krug kann man nicht mehr einfach so flicken….
Weiterlesen

Bedingunsloses Grundeinkommen und Zins auf Geldschöpfung

Was hat das Eine mit dem Anderen zu tun ?

Ich nehme folgenden Beitrag der „Zeit“ zum Anlass, der übelriechenden moralischen Jauche die seitens des neoliberalen Geldadels und deren Handlanger rund um die Welt verbreitet wird, Paroli zu bieten.

Warum das Grundeinkommen gefährlich ist

Es ist der, mit erhobenem moralischen Zeigefinger viel-beschworene „moral hazzard“ und all dessen Ableitungen und Variationen, mit dem uns die Schlechtigkeit des einfachen Menschen immer wieder vor Augen geführt werden soll. Wie im Mittelalter, werden Menschen außerhalb des erlauchten Kreises als faule Taugenichtse angesehen. Als jene, die sich am liebsten den ganzen Tag auf anderer Kosten die Mägen füllen und sonst nur den niedersten Trieben nachgehen möchten. Auch bezieht sich der Ausdruck „auf anderer Kosten“ so natürlich und selbstverständlich auf den Adel, dass es nicht einmal nötig ist und war dies explizit zu erwähnen. Diese Ansicht hat sich, abgesehen von der Ausdrucksweise, bis heute nicht ein Stück geändert.

Weiterlesen

Kriegsflüchtling versus Wirtschaftsflüchtling

Hallo erst mal….

Ich habe seit einiger Zeit nun schon nichts mehr geschrieben. Das hat auch seinen guten Grund. Ich bin der Meinung es sei besser etwas „reifen“ zu lassen und nachzudenken als auf „jeden Zug aufzuspringen“ nur um die Leserschaft bei Laune zu halten und wie auch immer geartete Inhalte zu bieten.

Einfacher gesagt, leere Zeilen mit leeren Worten zu füllen…..

Weiterlesen